Kustos izložbe Igor Brešan priredio je tekstove, a dio donosimo u nastavku. 
Iz predgovora izložbi ANA-MARIJE SMOLJANEC u Sveučilišnoj galeriji autora teksta Igora Brešana 
Kletva Ulama-bega
..Sve je razrađeno do savršenstva, sve ima pokrića u stvarnosti, savršeno kontrolirano i tek markantni crtež svjedoči o tome da ništa nije identično kako se na prvi pogled doima. Jer i kokice su, ma koliko god iz našega rakursa podcjenjivački bile niža životinjska vrsta, ipak “ličnosti” svaka za sebe. Razaznaje se to iz njihovih apostrofiranih dnevnih aktivnosti i zauzetih položaja!Glavom uprtom u pod vjerojatno svijet neće promijeniti, a još manje će koga dirnuti njihovo nervozno komešanje! No u pitanju su, po Ana-Mariji, osjećajna bića, njihov gandijevski otpor upozorava na naš krvavi obračun i ponižavajući odnos. Baš kao i u stvarnosti, zar ne? Nema tu ničega što bi asociralo na durerovsku demonstraciju vještine jer ovdje je poruka važnija od slike. Ideja je u drugi plan pogurala sve floskule s kojima smo se ne tako davno zanosili, pa i u umjetnosti, služeći vazalima i ne mareći do vlastita ponosa i dostojanstva. Priča o odrastanju i sazrijevanju Ana-Marije Smoljanec, slikarice ženski boja i muškog crteža svjedočenje je o svojevrsnoj emancipaciji sela, alegorija koja nam otvara brojna društvena pitanja, a sve na obrascu od kojega se to ne bi očekivalo….
Iz teksta SLIKE IZ ŽIVOTA O ŽIVOTU La vita e bella Igora Brešana
….Da se razumijemo, Tuđin personal nikako nisu bolesno deformirani ljudi, još manje nakaze, on se ne ruga naglašenim crtama lica, koliko nastoji malim sitnim deformacijama, bez zloće, podcrtati karaktere osobnosti, različitosti koje nas legitimiraju i čine individuama. Konačno njegovo slikarstvo ne robuje samozadovoljstvu, beskonačno je to putovanje s kojega se uvijek morate vratiti puni dojmova, zanimljivih susreta, bogatiji za kuriozitete i nova poznanstva. Slikarstvo je to koje nema predaha i praznog hoda, koje ne trpi recikliranja i opetovanja, ponajmanje istih situacija i tema. Slikarev šarm je nepredvidiv u pripovijedanju, on se ne nameće, čak i onda kad gestualnost, odnosno linijski pleter, bolje je reći kovitlac načas izmaknu kontroli, razumskom, deskriptivnom. Zato naslikano trenutno više ni ne inzistira na sadržajnosti koliko na tragu samog prepleta. Zabavi za odrasle, poput kakve enigmatske razbibrige. I središte slike se zagubilo jer ona curi ravnomjerno preko svojih rubova, na sve strane. Boja postaje naglo sadržaj koji poprima dokumentarističku vrijednost, djelo postaje sebi samom svrhom. Pokušate uživati u kolorističkom raju, makar i zatečeni, ipak svjesni istine „La vita e bella“…
O autorima:
Ana-Marija Smoljanec rođena je 1985. u Koprivnici. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo. Diplomirala je Likovnu kulturu i slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Dalibora Sokića i stekla naziv magistra likovne edukacije. Članica RE-SPAM kolektiva i likovne udruge LUP-ART. Radi kao nastavnica likovne kulture u Križevcima.
Vlado Tuđa, rođen je 1951. u Zagrebu. Godine 1970. otišao je u Rotterdam gdje je studirao slikarstvo na nizozemskoj Academie van beeldende kulste. Izlagao je po Nizozemskoj u Danskoj, Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj i Rusiji. U Nizozemskoj je okupio Likovnu grupu četvorice, slikare iz četiri nacije i s njima često izlagao. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Uz slikarstvo bavi se ilustracijom i kiparstvom.