Osnovna škola Mertojak Split

Vukovarska Bitka – bitka za hrvatsku

Vukovarska bitka, već najavljena pogibijom 12 redarstvenika u Borovu Selu, počela je 24. kolovoza 1991., kada je počeo sveopći napad JNA na Vukovar, a trajala je sve do prestanka organiziranog otpora hrvatskih branitelja i okupacije grada 20. studenoga 1991. godine, predstavlja središnji događaj i fenomen u hrvatskom Domovinskom i obrambenom ratu. Jedna od prvih granata bila je na Franjevački samostan, pogođena je soba gvardijana fra Branimira Koseca.

Napadi srpskih pobunjenika na Vukovar počeli su 2. svibnja 1991. kada su u Borovu (Selu) u dobro pripremljenoj zasjedi ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. Krajem lipnja i početkom srpnja jugovojska je na kopnenu granicu s Republikom Hrvatskom dovela jake snage, dok je obrana Vukovara u ranom razdoblju, a i duboko u ljeto 1991. godine, organizirana po mjesnim zajednicama. Krajem kolovoza u Vukovar su stigli Mile Dedaković (Jastreb), postavljen na mjesto zapovjednika obrane i njegov zamjenik Branko Borković (Mladi Jastreb). Jedan od najžešćih pokušaja proboja u grad počeo je 14. rujna i trajao do 20. rujna. Primijenjeno pravilo Blage Zadre, zapovjednika obrane sjeverozapadnog dijela Vukovara (Borova naselja), koje je proizašlo iz Dedakovićeve zapovijedi: Pusti tenkove, tuci pješašatvo, učinit će Trpinjsku cestu grobljem tenkova. Obruč oko Vukovara stezao se sve više i 14. rujna zatvorena je linija oko grada, osim „kukuruznog puta“, nazvanog Put spasa. Po zapovijedi Glavnoga stožera HV-a, 26. rujna osnovana je 204. vukovarska brigada, a u obrani grada sudjelovale su i druge brigade, pripadnici MUP-a i HOS-a, kao i dragovoljci iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. Padom strateški važnih Marinaca 1. listopada, grad je potpuno odsječen od ostatka Hrvatske.

  Opkoljeni je Vukovar izlagan neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju te je postupno pretvaran u ruševine; život stanovnika grada, kao i djelatnost razorene bolnice, odvijao se u podrumima. Oči, uši i glas opkoljenoga grada bio je Hrvatski radio Vukovar s legendarnim Sinišom Glavaševićem. Borbe vođene od sredine listopada pa do kraja bitke ubrajaju se u najteže i najkrvavije bitke Domovinskog rata. Na položaje branitelja, kao i na grad, sveukupno je palo dva milijuna projektila raznih kalibara. Zbog humanitarnoga konvoja koji nije došao do grada, pokušaj deblokade Vukovara 13. listopada je prekinut, a poginula su 43 branitelja. U borbama 16. listopada u Borovu naselju poginuo je Blago Zadro. Dana 19. listopada 1991. zadnjim konvojem iz vukovarske bolnice spašena su 102 teška ranjenika. Padom Lušca (2. studenoga) i Bogdanovaca (10. studenoga), opasnost od pada Vukovara postala je sve vjerojatnijom. Nakon tri mjeseca grčevitih borbi, Vukovar je između 18. i 20. studenoga u cijelosti okupiran od strane tzv. JNA i srpskih postrojbi. U tom je trenutku u gradu bilo približno 15.000 ljudi.

U obrani Vukovara sudjelovalo je oko 2.500 branitelja. Ubijeno je, poginulo i nestalo više od 4.000 osoba: 2.500 ubijenih i poginulih, 1.500 nestalih. Danas se traga za još 350 nestalih osoba. Tijekom srpske agresije poginuo je 921 branitelj i oko 1.200 civila. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je nekoliko tisuća ljudi, a oko 22.000 Vukovaraca protjerano je iz grada u višegodišnju prognaničku neizvjesnost u 560 mjesta diljem Hrvatske, a mnogi su otišli i u druge države.

Priča o traženju

Stvarno treba imati sreće u životu da bi se našlo ono za čime se traga.

Tisuće ljudi koji se susreću po ulicama žure nekud, a kada biste ih pitali kamo ih put vodi, ne bi znali odgovoriti. Bezglavo trče u paničnu strahu da će ih izdati snaga ili da će ih vrijeme pregaziti. Cijeli život su u stanju staviti na kocku, samo da stignu na nepoznato odredište. I doista, znaju proći godine i desetljeća dok netko zastane, kada mu se učini da je to ono pravo.

Cijeli svijet se traži kao da je neizmjerno velik. A nije. Zašto bi se inače govorilo svijet je mali. A ako je to točno, kako je moguće da se ljudi ne mogu naći ni u tom malom svijetu? Nešto doista nije u redu, ili je zapravo teško naći nekoga tko će vas čuti, razumjeti, ljubiti, utješiti. Svijet je pun zamki, nepredvidivih igara na koje niste navikli, jer ste u svojoj biti iskreni.

Traženje je valjda najteže što vas čeka na stazi koju ste odabrali. I uvijek sumnja, mogućnost da ste pred strašnim i nepopravljivim promašajem, sumnja da će vas takve greške skupo stajati, a vi ne znate ništa, bojazan da će svijet ismijati putnika koji želi na sjever a ide na jug, neprestano vam lebdi u podsvijesti, ili čak da ćete shvatiti da ste u slijepoj ulici, da je cijeli vaš život bio uzaludan, jer nikamo niste došli.

Zato ste i skloni sebe analizirati u osami, brižljivo krijući sve što nije lijepo u vama. Život se igra s vama, jer je čovjek nesavršen pa su vaše greške vaša kvaliteta. Tko će znati što je dobro, a što ne?

Mene zanima tko je čovjek koji je prošao pored mene, pijan i neobrijan? Zašto je psovao i otkud baš on na mojem putu za koji sam mislio da je pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrešnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati.

Zato slobodno nastavite svoju potragu, nema razloga strahu da ćete možda pogriješiti. Ono što se traži, obično se teško nalazi. Uostalom, malobrojni su oni koji su našli. Ali možete biti zadovoljni i ako priđete dovoljno blizu toj iskrici koju ste sebi namijenili. I to je znak da ste uspjeli.

Siniša Glavašević